Opis bloga
to ćemo tek vidjeti
tko sam?
hm ... jedna obična (možda ne sasvim) žena koja je naučila promatrati život kao kazališnu predstavu iz udobnog sjedišta.
gdje se nalazim?
možete me pokušati pronaći na
neniizbajke@gmail.com
"... ako je to taj život
zvaničan, jedini, stvaran
moram priznati
da nisam nimalo očaran
ako je to to bijelo,
ja bih se ponovno drznuo
navlačeći i dalje
svoje večernje crno
ako je to taj kralj,
zar je moj izbor čudan?
radije sam Rigoleto,
čuvena dvorska luda
ako su to ti ljudi
o kojima se toliko dobra zna
moram iskreno reći
da nisu bog zna šta
ako smo to ti mi
što smo se na proslavi našli
bolje da smo nestajali,
da nismo rasli
ako si to ta ti
koju sam ljubio najviše na svijetu
onda ću kao Bethoven
poderati posvetu ..."
"Život nije ravan i jednostavan hodnik,
po kojem neometano i slobodno putujemo,
već je to labirint pun prolaza,
među kojima, izgubljeni i zbunjeni,
moramo naći svoj put,
svako toliko gubeći se u slijepim ulicama.
Ali uvijek, ako vjerujemo u sebe,
otvore nam se neka vrata,
možda ne baš ona na koja
smo sami pomislili,
već ona koja će se na koncu
pokazati kao prava."
A.J. Cronin
ZIMZELENE STARINE
J. Jurjević
"Svakoj zdravoj misli prethodi neka nezdrava situacija, bilo u duši, bilo izvan nje. Pouke se vuku iz vrtloga, pravila niču iz pogrešaka, nered rađa ideje, a istina se rodila u zabludi."
"Misli su sitne kapljice kiše iz teške duševne naoblake i grmljavine."
"Uzrok svih loših ljudskih odnosa, nesporazuma i sukoba leži u tome što svi mislimo da smo ono što nismo."
"... nema me više
u tvojim molitvama
više me putem ne prate
a noć mi prijeti
ponoć i pusta tama
kad me se samo dohvate
više me ne voliš
kad se vraćam nisi budna
ne goriš
gasne naša zvijezda čudna
lažna srebrna stvar
daleko putujem
vjetar nosi neke rime
kupujem
pristaju uz tvoje ime
dva tri stiha na dan
ne slušam više
što šapućeš dok snivaš
plaši me koga spominješ
i sve si dalje
a sve mi bliža bivaš
kao da opet počinje
ali me ne voliš
to se uvijek drugom desi
govoriš
ali više ne znam gdje si
da li netko to zna
šta sam uradio
kako tužna humoreska
gradio ispod gradova od pijeska
dubok bezdan bez dna ..."
credits
murderscene
xxxx
|
|
Dođi veljačo što prije!!!!
utorak, 24.01.2012.
Uh, nek' već jednom prođe taj siječanj! Trebam malo mira, malo odmora, malo opuštanja.
Dosta mi je i veselja, i pjesme, i plesa, i putovanja, i bolnice, i strahova, i operacije i ovog šugavog zdravstvenog sustava, koji čovjeka operiranog pred deset dana, trenutno osuđenog na štake i tuđu pomoć, šalje četiri dana ranije kući, jer je gužva, a ne zato što je vrijeme da ide kući, a na rehabilitaciju mora čekati tri tjedna, umjesto da ga ravno iz bolnice pošalju u toplice, jer su prva tri tjedna najvažnija za uspješan oporavak!
I dosta mi je više poplava u ovom stanu! Zašto svake dvije godine moram iz vlastite kupaonice čistiti tuđe smeće iz odvoda, prati natopljene parkete u hodniku i spavaćoj sobi i čekati da se nakon par dana počnu nadizati i stvarati brda i planine?
Zašto ja u stvari uredno svaki mjesec platim ne mali iznos zajedničke pričuve?
| 19:09 |
Komentari (1) |
On/Off |
Print |
# |
Z L A T N I H 50
subota, 07.01.2012.
Ovako je bilo sročeno na pozivnici:
6. siječnja 2012. godine slavimo
50 godina zajedničkog života,
50 godina ljubavi,
50 godina vjernosti i
50 godina poštovanja!
Sretni što smo se pronašli,
prepoznali,
zavoljeli
i što skupa trajemo ovoliko dugo,
voljeli bismo našu sreću podijeliti s Vama!
Pozivamo Vas na prigodno obiteljsko druženje, koje će se održati u ......
sa početkom u 14:00 sati!
Dođite i veselite se s nama!
bakica i dedo
A ovako smo se veselili:
Riječima još ne mogu opisati kako je bilo i što osjećam, pa nek' stoje samo sličice.
| 18:00 |
Komentari (4) |
On/Off |
Print |
# |
Sretno nam bilo!
petak, 30.12.2011.
Pregršt zdravlja i sreće, obilje ljubavi i zadovoljstva i mnoštvo poslovnog i osobnog uspjeha nek' vas prate u godini u koju zakoračismo!
SRETNA NOVA GODINA ! ! !
| 20:12 |
Komentari (2) |
On/Off |
Print |
# |
Sretan Božić!
petak, 23.12.2011.
| 21:59 |
Komentari (2) |
On/Off |
Print |
# |
Jesen u Lici
ponedjeljak, 03.10.2011.
Suncem obasjana.
Zlatom posuta.
Bistrom vodom okupana.
Bisernom čipkom okićena.
Starinom prebogata.
Grli dobrodošlicom.
I dočekuje osmijehom.
 
A prijateljice uživaju.
| 20:43 |
Komentari (4) |
On/Off |
Print |
# |
Dilema, ma šta dilema, muka prava!
nedjelja, 18.09.2011.
Na muci sam velikoj!
Što im znače tih 48 sati!?!
Ne znam jel' se ne prat' il' se ne špricat' i lickat' dva dana!?! Il' ni jedno!?!
Muči me to još od jutros.
Jesam li mirna do utorka ujutro?
I s kojim dijelom osobne higijene?
I u koju ovo kategoriju ugurat?
Zdravlje?
Znanost?
| 20:40 |
Komentari (1) |
On/Off |
Print |
# |
S puta prema jugu - i ove godine
nedjelja, 11.09.2011.
Skoro u isto vrijeme kao i lani, krenuh prema jugu. Ove godine malkoc južnije.
Taman stigoh oprati robicu nakon povratka sa sjevernog juga (čitaj Kvarnera i mojeg mora), brže bolje potrpati je natrag u kofer i put pod noge (čitaj kotače autobusa).
Dan prvi:
veličanstveni Grad!
Dan drugi i druga država, Crna Gora.
Prva postaja Herceg Novi
Mali grad velike gužve,bljakastih WC-a (to je u stvari obilježje skoro svih crnogorskih mjesta koje sam obišla) i usporenih konobara. Sjedosmo na terasu jednog kafića i najmanje deset minuta nikoga ni blizu, čak ni kad smo ustali i krenuli u potragu za terasom na kojoj konobari postoje i poslužuju.
Slijedeća postaja u veličanstvenom Bokokotorskom zaljevu bijaše nam bijeli grad Perast
i čudesna zavjetna crkvica Gospe od Škrpjela na istoimenom umjetno podignutom otočiću.
Put nas je dalje odnio do Kotora, grada joji se nalazi na UNESCO-voj listi svjetske kulturne baštine,
a nakon toga do Bečića, hotelske sobe, velike tuš kabine i čistog WC-a.
Dan treći - Virpazar i Skadarsko jezero
pa crnogorska prijestolnica, ali ne i glavni grad, Cetinje
i na kraju strmi, strmi Lovćen i veličanstveni Njegošev mauzolej
Dan četvrti - povratak u domovinu, ali na kratko, tek da se provozamo lađama po bogatoj, zelenoj Neretvi kod Metkovića
pa onda opet put pod noge, do nove države, do novog grada.
Mostar
Na kraju dana svratismo još onako usput i do Banja Luke na banjalučki ćevap, al' sličica nema, savladao me umor, a i noć bijaše mrkla.
I eto. Četiri dana, tri države, hrpa mjesta i gradova. Vrućine poprilične, gužve isto tako, naporno skroz, ali društvo odlično, utisci prekrasni, doživljaji i uspomene neprocjenjive.
I opet bih tako.
Nadam se da i hoću.
| 21:54 |
Komentari (2) |
On/Off |
Print |
# |
Evo ga, pet plus 4!!!!
srijeda, 07.09.2011.
Ajme blože što je ovo?!?!
Nema me samo mjesec dana, a ovdje se sve izokrenulo!
Najprvo sam mislila da sam krivo kliknula, da sam osvanula blog te pita gdje!
Pa kad sam protrljala ove moje slabovidne očice da izbristrim vid, obnevidjeh skoro skroz, jer sam zamrljala očalice.
Pa kad sam obrisala iste, mislim očalice i napokon progledala i shvatila da sam na pravom, ali skroz nepoznatom mjestu, pronaći prozorčić za prijavu u blog editor pretvorilo se skoro u mission impossible.
Ondak sam u panici zaboravila korisničko ime. I ne bi se sjetila ni za šta.
Pa sam se onda dosjetila u čemu je problem. Pet sam godinica korisničko ime pisala na lijevoj strani ekrana, a sad me traži na desnoj. I ne ide, pa ne ide!
Pa sam se onda pravila da je sve po starom, onako kako sam naučila, kliknula lijepo mišem lijevo gore i skroz me prosvijetlilo. Sjetih se!
A onda mi kroz glavu prošlo: a blože moj dragi, kako li je unutra (mislim u blog editoru), kad je vani sve novo i drugačije!?! Hoću li uopće znati napisati post?!?
Al' hvala ti blože, izgleda da je ovdje unutra sve po starom. Bar za sada tako izgleda.
Enivej, tak je kak je, rekao je patak kad je pao u bunar i nastavio plivati.
A ja plivam ovdje već punih pet godinica i četiri dana!
I sve ne mogu vjerovati da je prošlo tako mnogo vremena!
U početku snažnim i brzim zamasima žustrog kratkoprugaša (ni u ludilu nisam mogla pomisliti da ću se ovdje zadržati toliko), a u zadnje vrijeme odmjerenim i usporenim zamasima maratonca.
Ali, još uvijek sam tu! Još uvijek se osjećam blogericom!
Vrijednost ovog virtualnog života još uvijek mi je i te kako važna. Objašnjavati taj osjećaj blogerima znam da nije potrebno, a nekome izvana ni ne pokušavam, jer oni rijetki neblogeri, koji znaju da živim i ovdje, vidim da ne razumiju baš skroz, pa se ne trudim više. Ali ne kanim stati sa blogom! Kojim tempom i kako dugo, samo nebo zna.
Al' još sam tu i još me ima!
I zato, sretan ti 5. rođendan moj blože!
| 20:48 |
Komentari (0) |
On/Off |
Print |
# |
Tako je to kad se kao žena guraš u muške posle!
ponedjeljak, 01.08.2011.
Pa ti serviraju poluinformacije i bace te u vatru, a ti se kopaš i čupaš kako znaš!
Pa te bezobrazno zaobilaze u proceduri, a ne bi smjeli zbog sustava i hijerarhije!
Pa ti perfidno ne odrade zadani zadatak i 'ladno pošalju obavijest da odlaze na GO, čudeći se na tvoj upit a što je sa neodrađenim zadatkom, uz obrazloženje da nisu primili tvoju obavijest, zaboravljajući pri tome da su informatički polupismeni ipak poslali potvrdu o primljenom mailu!
Pa ti se obraćaju sa deminutivnom inačicom vlastitog imena, iako znaju i vide da tvojih 176 cm visine i taman toliko kila težine da pristojno popuni taj tvoj metar i trifrtalja, a i tvoj stav prema njima i poslu, nemaju apsolutno nikakve veze sa njihovim tepanjem!
Pa upite opetovano šalju tvom šefu, koji je uredno službenom poštom poslao obavijest da se za sve eventualne upite i traženja u precizno navedenom razdoblju obrate isključivo tebi!
Al' ne mogu mi ništa! Predugo plivam u ovim strukovnim vodama da bi mi naštetili!
Poprilično ih dobro poznajem, pa se osiguram gdje god mogu da posao ne trpi!
A i šef mi se vratio s godišnjeg i na sve se samo smije i pita: pa zar si mislila da će biti drugačije i lakše nego lani!?!
Pa se onda i ja smijem: plavuša, što ćeš!!!! 
| 22:37 |
Komentari (3) |
On/Off |
Print |
# |
četvrtak, 21.07.2011.
Da opet pišem o vremenu, stvarno nema smisla! A i okišalo je, samo da se zna!
Da pišem o sebi, nemam baš blog zna šta!
U iščekivanju godišnjeg (ne brojim, ali još 20 dana ), zadala sam sama sebi zadatak da mijenjam statistiku bloga mi nadražeg i povećam broj objavljenih postova u mjesecu, pa žvrljkam ovako bezveze, na brzinu.
I kliknut ću na pravokutničić objavi (uhvatili me deminutivi, čak i dečkima na poslu ne tepam više srećo, nego srećice, ne što me naročito čine sretnom, već što im se sve češće ne mogu u brzini sjetiti imena ).
Evo, samo što nisam. Mislim kliknula.
Jesam! Mislim kliknula, al' sam se opet vratila.
Sad sam tek skužila da mi se na ovom dizajnu ne prikazuje kalendar i arhiva.
I to me ljuti. A još više me ljuti što sam neuka i ne mogu si pomoći! Grrrr!!!
| 19:53 |
Komentari (1) |
On/Off |
Print |
# |
|
